IDENTITET I ODGOVORNOST
Lični identitet je jedna
od najvažnijih stvari u razumevanju nas samih, on utiče na to kako vidimo
život, kako se suočavamo s konfliktima pa i kako da čujemo Boga.
Važnost pronalaženja i razumevanja našeg identiteta u
proroštvu
Jedno od najvažnijih
otkrivenja koja možemo dobiti iz Božje Reči jeste razumevanje toga ko smo u
Hristu. Nerazumevanje našeg identiteta u Njemu dovešće do toga da živimo
daleko ispod svojih prava i privilegija u Hristu.
Kao hrišćani mi smo
pozvani u predivan odnos s Ocem – dubok i intiman savez s Bogom! Božje
dosezanje ljudi i želju za zajednišvom s čovekom vidimo kroz mnoge odnose koji
su nam predstavljeni u Bibliji – odnos između Boga i Adama i Eve, Boga i
Abrahama, Boga i Samuela, Boga i Davida, Hristov odnos s Petrom, Tomom i mnogim
drugima.
Zašto je to zajedništvo s Bogom važno za nas
Bog nas je pozvao u
zajedništvo s Njim, da u Njemu pronađemo sve ono čemu smo ikad težili, da
pronađemo sebe. Stvoritelj neba i zemlje želi da ima blizak odnos sa svojom
decom i u tom zajedništvu s Bogom mi pronalazimo naš osećaj sigurnosti i
pouzdanja – pronalazimo svoj identitet! Biblija nam kaže da smo stvoreni po
Božjoj slici (1. Mojsijeva 1:27), samim tim naš identitet je definisan našim
Stvoriteljem – mi smo NJEGOVA DECA:
“Vidite koliku ljubav nam je Otac darovao: da se zovemo Božja deca!”
(1. Jov. 3:1).
Naš identitet – voljena deca nebeskog Oca
Mi smo voljena
deca savršenog nebeskog Oca. Kad prigrlimo ovu činjenicu, ne moramo se
truditi da zaslužimo njegovu ljubav i pažnju, ona je već potpuno usredsređena
na nas, na njegovu voljenu decu. Osećamo se povezanima i imamo osećaj
pripadnosti, i onda možemo “s pouzdanjem da pristupamo prestolu milosti da
primimo milosrđe i nađemo milost kada nam zatreba pomoć” (Jevr.4:16). Drugim
rečima, možemo da mu se obratimo u bilo koje vreme, On će nas čuti i govoriće
nam.
Ovo je istina koja treba
da nas definiše – mi smo Njegovi.
Istina je da Bog želi da svi ljudi pronađu svoj identitet u Hristu, a
prihvatanjem i pronalaženjem našeg identiteta u Njemu, On nas menja, a time se
menja i način na koji razmišljamo i živimo. Veoma je važno, u proroštvu, da
naša startna pozicija bude: ja sam
voljena i moj Otac me prihvata!
Važnost zajedništva s Bogom i proroštvo
Naše zajedništvo s Bogom
je od presudnog značaja da ga čujemo. Ako ne shvatimo značaj i vrednost
provođenja vremena s Bogom, nećemo moći shvatiti dubinu Njegove ljubavi i
prihvatanja, samim tim nećemo otkriti naš pravi identitet niti promeniti naš
način razmišljanja i onda će naša
proročka služba biti zatrovana legalizmom i kontrolom. Bog želi da nam govori, i On uvek
govori, ali ako nismo sigurni u njegovu ljubav i našu pripadnost njegovoj
porodici, imaćemo osećaj da moramo da radimo više, bolje kako bismo zaslužili
privilegiju da ga čujemo, i nikad nećemo biti sigurni da li mi to čujemo Njegov
glas ili glas nekog drugog, nego ćemo uvek imati sumnju.
Isus je rekao: “Moje ovce čuju moj glas, i ja ih poznajem”
(Jov. 10:27). Kad nekoga dobro poznajemo,
iako ga ne vidimo, ipak možemo da prepoznamo njegov glas, zar ne? Zbog
toga je važno da provodimo vreme s Njim, da upoznajemo Njega i njegovo srce, um
i nameru za ovaj svet, kako bismo prepoznali njegov glas kad nam govori. Otvori
uši kad ti govori.
Promena razmišljanja vodi
ka promeni stila života
I upravo u tom bliskom
odnosu i prepoznavanju našeg identiteta počinje promena našeg razmišljanja, a
zatim i promena stila života. Način na koji razmišljamo u
velikoj meri određuje način na koji se ponašamo. Ako verujem u Božju ljubav, da
me moj nebeski Otac voli i prihvata bezuslovno, onda će se to odraziti i na
moje ponašanje prema Bogu i prema svetu oko nas.
U
tom bliskom odnosu s Njim mi učimo tu istinu o nama. Tu se podsećamo da smo
Bogu vredni i da, čak i ako zabrljamo, Bog nas i dalje bezuslovno voli. Bog se
nikad ne menja. Njegova ljubav prema nama ostaje ista.
Sve što je potrebno to je
da težimo bliskom odnosu s Bogom, da provodimo vreme s njim. I kad sednemo da
ga slušamo, jasnije ćemo čuti Njegov glas, bićemo prijemčiviji za ono što On
želi da nam kaže u vezi s nama samima ili u vezi s nekim drugim.
Seti se šta tvoj Otac kaže
ko si ti jer u Njemu možeš da pronađeš svoj pravi identitet. Ti si dete jedinog
Istinitog Boga.
Naš identitet je u Isusu
Hristu, onome koji nas je stvorio.
Ti si dete Božje, prihvati
tu istinu i uživaj u njoj. I tad ćeš jasno čuti Njegov glas.
Odgovornost: horizontalna perspektiva
Poenta
hrišćanstva nije samo da budemo spaseni i idemo u nebo, to je samo deo priče.
Drugi deo priče, nakon što smo pronašli svoj identitet u Hristu,
je da naučimo da budemo dobri građani kraljevstva, Njegovog kraljevstva,
i da obavimo zadatak koji nam je dao. Nije samo važno razumeti svoj identitet,
nego je važno i živeti u u skladu sa tim saznanjem ko si ti.
Svi
imamo specifičnu svrhu, viziju i cilj na ovoj zemlji, koja nam je milošću
dodeljena. Jednom kada postanemo deo Njegovog kraljevstva, kada ga
upoznamo i ostvarimo taj dubok i blizak
odnos sa Njim, mi smo poslati sa tog mesta da izvršimo delo koje je Hrist
započeo, deljenje i širenje radosne vesti, evanđelja. Svi imamo različite uloge
u Hristovom telu, na nama je da otkrijemo koja je naša uloga i gde Bog želi da
nas najefikasnije koristi. Proroštvo nam pomaže u tome - rečima cilja, svrhe i
usmeravanja.
Proroštvo
igra veliku ulogu u izgradnji Božije crkve ali i dosezanja nevernih. Bog je u svojoj prirodi misijski Bog; dakle ako čujemo
njegovo srce i odgovorimo na njegov glas, videćemo da smo poslati na misijsko
polje. Božije srce vapi za izgubljenima,
i kada poznajemo njegovo srce znaćemo kako i gde da se postavimo. Bog nam
govori da izađemo napolje i služimo njegove izgubljene ovce. Bog ima reči
ljubavi, milosti, strpljenja i pripadnosti za njih. Na nama je da iskoračimo u
poslušnosti, kada ga čujemo. Dakle proroštvo nije tu samo kao deo našeg odnosa
sa našim Ocem u kom uživamo, nego nam daje važnost da se bavimo poslom kralja i
da budemo Njegovi poslanici.
Poenta Proroštva nije samo “ Šta mi Bog govori?” nego i “ Šta ću
ja da uradim povodom toga?” Znači da proroštvo ima dve strane novčića, jedan je
u vezi nas i onoga što smo čuli od Boga, a druga strana je u vezi akcije,
preduzimanje koraka u odnosu na ono što smo čuli od Njega. Tu na scenu dolazi
poslušnost i istupanje u veri, primena onoga što smo primili od Boga -
odgovornost prema zadatku koji nam je dao, da delujemo u Njegovo ime, i širimo
njegovo kraljevstvo, da predstavljamo onog koji nas voli.
Mi, koji čujemo Njegov glas imamo odgovornost da govorimo
Njegove reči života onima koji treba da ga čuju.
Comments
Post a Comment